TAKAYUKI YAMAMOTO: NOVI PAKAO

Vrsta programa: 
Termin: 
Petak, 09. prosinca 2011. - 11:00 to Nedjelja, 11. prosinca 2011. - 21:00

Japanski umjetnik u svom radu otvara nove poglede na život!

Japanski umjetnik Takayuki Yamamoto u svojem radu „Novi pakao“ metaforu svijeta kao Disneylanda ne koristi kako je uobičajeno kada se definira pojam simulakre, već život smatra paklenim Disneylandom kroz koji moramo proći da bi stigli do raja. Pomalo čudna poruka optimizma i nade a koja nam zapravo omogućuje da se radujemo paklenim mukama, da simulakru prihvatimo kao svoju stvarnost i stvarnu povijest, a ne da je samo promatramo sa strane kao fenomen u kojemu zapravo ne sudjelujemo. 
 
Takayuki Yamamoto:
 
”Pronašao sam neobičnu sliku koja objašnjava život i život nakon života. 
Ta slika služi za promicanje jedne od budističkih sekti srednjovjekovnog Japana. 
Mnogo je različitih načina patnje. Svaki je pakao povezan s onime što je osoba radila za života. Ipak, ljudi, čini se, ne shvaćaju ozbiljno svoju situaciju. 
A tu su i ceste, čak stube, između paklova. To znači da, kada umremo, u pakao idemo svi, a potom „obiđemo“ sve paklove. To je poput zabavnih vožnji u Disneylandu. Na kraju svega je Bog, koji po njih dolazi da ih povede u raj nakon što su neko vrijeme proveli u paklovima. Sve slike i ikone paklova potječu iz slika kineskog budizma, ali ne i ceste ili stube. Zanima me ova mala, ali lijepa promjena. Svi idemo u pakao, ali ne zauvijek. Samo na neko vrijeme.  Slika je nastala u srednjem vijeku, ali zašto ne bismo o verziji 21. stoljeća mislili isto tako opušteno kao što su to činili srednjovjekovni Japanci?” 
 
 
Yamamoto u svojem umjetničkom radu tretira proces kao umjetničko djelo. On inspirira stvaranje umjetnosti kod drugih, svojih umjetničkih partnera ili mladih i djece. Iako obrazovan na umjetničkim školama i Zapada i Japana, Yamamoto odbija definirati svoj izraz kroz stabilnu formu, a ipak provocira stvaranje artefakta na kraju procesa. Sličan je u tome novoj generaciji svjetskih, a osobito azijskih umjetnika. Iako duboko uronjeni u zapadnu povijest umjetnosti i popularne kulture oni svjesno ne participaraju u globalno prihvaćenom azijskom stilu koji je posljednjih desetljeća uspješno izvozio dizajn i pop estetiku visoke tehnologije. Nimalo zbunjeni tradicijom vlastite kulture ili očekivanja svjetske umjetničke scene da nastave poetiku prethodnih generacija, ti tridesetogodišnjaci samouvjereno promoviraju umjetnost koja djeluje između poetskog i dubokog.
 
Umjetnici se više ne stide inspiracije intimom, kolaborativnih projekata, uvođenja ulične i amaterske snage u projekte profesionalne umjetnosti... Gubitak identiteta odricanjem jasno prepoznatljivog artefakta (kakve vidimo kod sveprisutnog Murakamija ili ironizacije revolucionarnih stečevina kod kineskih umjetnika) nadoknađuju identitetom grupe. Krajnji produkt, umjetnina je samo rezultat akcije, nikako roba koja se može samostalno tržišno vrednovati. Primjetna je i suradnja umjetnika iz različitih azijskih zemalja na kolaborativnim projektima. Yamamoto na primjer već godinama surađuje sa vijetnamskim umjetnikom Cam Hoang Dongom u svojevrsnoj performerskoj grupi ”Camamoto”.
 
MaxArtFest, od svojeg početka zainteresiran upravo za proces umjetničkog djelovanja i rezultate kao početke novih akcija a ne kao dekorativne artefakte, prepoznaje rad Takayuki Yamamota još 2009. godine. Izlažemo seriju radova nastalih iz jedne od Yamamotovih radionica sa školskom djecom, a pod naslovom „Portreti traženih ljudi“. Umjetnik je sa djecom okupljenom na radionici dugo razgovarao o ljudima koji su počinili strašne zločine te zbog toga osuđeni na doživotne kazne zatvora ili čak smaknuće. Većina ih je bila u bijegu pred zakonom. Na kraju razgovora zajednički su odlučili pokušati nacrtati portrete tih ljudi. Svako dijete izabralo je jednog čovjeka i naslikalo, u maniri dječjeg crteža, njegov portret. Tako su nastali fascinantni dokazi o postojanju više perspektiva i identiteta. Radovi su bili izloženi na MaxArtfestu.

Odgovorna osoba: 
Leo Katunarić
Voditelj programa: 
Leo Katunarić