Kreativne radionice rade online. Crtamo, plešemo, pišemo! Pročitajte najnovije priče....
Kreativne radionice ove su godine zbog niza razloga morale prilagoditi svoju realizaciju novim uvjetima. Tako smo planiranu temu prvog ciklusa, sa znakovitim nazivom ČUVARI ZAGREBAČKIH KROVOVA, odlučili realizirati online.
Čuvari zagrebačkih krovova i pročelja inspirirani su grifonima i ostalim skulpturama koje nas motre sa zagrebačkih zgrada poput šišmiša, sova i ostalih neobičnih pomalo zastrašujućih likova. Planiran je i izlet u Donji grad uz stručnog vodiča iz pedagoškog odjela Muzeja Grada Zagreba.
To je bio plan, ali sada smo ga prilagodili i osmislili prvi dio ciklusa.
Prijavljeni polaznici su dobili zadatak: Kreirajmo svoju priču! Početak naše priče je u vrlo bliskoj prošlosti. Započinjemo...
ČUVARI ZAGREBAČKIH KROVOVA
POČETAK NAŠE PRIČE je u vrlo bliskoj prošlosti. Započinjemo...
Svitalo je još jedno zagrebačko proljetno jutro. Nekako tiho. Čuo se cvrkut ptica, osjećao se hladan vjetar.
„Hmm, pa ionako su najavili promjenu vremena“, razmišljala je kamena sova na pročelju zgrade Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu, bivše Kraljevske sveučilišne biblioteke.
„Ne čuju se ni tramvaji jutros“, odgovara joj prijateljica s drugog ugla zgrade te nastavi: „Ova karantena je zaista otišla u krajnost. Ukinuli su i javni prijevoz!“
„Valjda moraju. Ljudi uvijek znaju što je najbolje za njih. Skoro uvijek“, kaže gospođa mudrost s pročelja zgrade.
„Pa što nam fali? Slušajte tišinu!“, u glas tiho progovoriše ostali.
Tako su razgovarale naše sove pozdravljajući pročelja zgrada, ukamenjene ljude, grifone, neobična mitološka bića, dimnjake i krovove svog grada. Jedinog grada. Kako su na te uglove zgrade davno sazidani i postavljeni, nisu se micali stoljeće i nešto sitno. Ali zato su svašta znali – ono što se događa unutar njihove zgrade, ali i cijelu zagrebačku povijest.
To jutro bilo je nekako posebno tiho i mirno. I tada je počelo... Čuo se snažan zloglasan zvuk. Kao da je zemlja htjela viknuti, a nije mogla. Samo se tresla, tresla, tresla... Zanjihale su se zgrade, sve se probudilo u trenu.
I najednom, kamene sove na vrhu zgrade raširile su krila i poletjele. Kuda su poletjele?
Dragi polaznici, sada je na vama da smislite nastavak priče. Možete dodati nove likove, nove sudionike priče. Što će učiniti naše kamene sove i grifoni, skulpture sa zagrebačkih zgrada? Hoće li spasiti grad ili sebe ili nešto drugo?
Zatvorite oči, pustite da likovi sa zagrebačkih zgrada, mitološka bića, božice, grifoni, zmajevi ušetaju u vaš svijet. Stvorite svoju priču. Možete se i vi kao dijete pridružiti njima, možete biti promatrač, možete biti jedan od tih likova ili samo ispričati svoju verziju priče.
Pošaljite nam svoje tekstualne uratke.
Uz to što pišemo i slikamo, mi i plešemo.. ne propustite pratiti KRAP i na našoj facebook stranici https://www.facebook.com/centarza.kulturumaksimir
NASTAVAK PRIČE (FILIP NOVAK 4.A)
Nitko ne zna.
Grifoni su vikali: „Potres!!!“ Bogovi i božice su prestrašeno gledali u cestu na kojoj ima puno pukotina. Nakon nekog vremena sve se smirilo. Ljudi su odmah izašli van zajedno sa vatrogascima i vojnicima koji su im pružili pomoć. Nakon prvog potresa još je uslijedilo nekoliko potresa. Navečer su se ljudi vratili svojim kućama. Svake noći grifoni, božice, bogovi i sove ožive pa tako i ove noći. Svi su se oni dogovorili da će spasiti ljude tako da im poprave kuće. I krenuli su!!! Grifoni i sove dizali su dijelove koji su pali sa zgrada i kuća te ih vračali na mjesto. Božice i bogovi bi ih cementirali da se više ne miču. Slijedeći dan vojnici su došli maknuti kamen pored zgrade, kada su došli, vidjeli su da je kamen tamo gdje je bio i prije potresa, kao i ostalo kamenje po gradu. Začuđeni vojnici su se vratili, a nisu ni primijetili da im se smiju grifoni, sove, božice i bogovi.
Ubrzo su grifoni, sove, božice i bogovi shvatili da su dobar tim. Smislili su timu ime. Pa naravno: „ČUVARI ZAGREBAČKIH KROVOVA“!!!
I tako svake noći gledaju treba li popravljati kuće i tako ljudima omogućiti miran san.
Tko zna, možda su baš popravili vaš krov?
NASTAVAK PRIČE (HELENA HREN 4.A, OŠ Remete, učiteljica: Nina Mačković)
A za njima su potrčali kameni lavovi, poletjeli grifoni... i sva ona kamena mitološka bića koja su od straha odlučila napustiti grad. Zajedno su se našli na izlazu iz grada Zagreba. Bili su uplašeni i nisu znali gdje da pobjegnu od tog strašnog potresa. Svi su u isti glas nešto vikali, mrmljali i šaputali. Odjednom iz tog velikog mnoštva izađe najmanja kamena sova. Toliko malena da je nitko nije mogao ni vidjeti. Popela se na najviši panj i najglasnije što je mogla, počela govoriti: „SMIRITE SE SVI, SITUACIJA JE TAKVA KAKVA JE, SADA JE TRENUTAK DA BUDEMO HRABRI!!!“ Sva ostala kamena mitološka bića u čudu su se okrenula prema njoj i začuđeno je pogledala. Nastala je tišina. Mala sova nastavila je govoriti: „POGLEDAJTE SAMO LJUDE. NE BUDITE SEBIČNI. ONI NAS TREBAJU. MORAMO SE VRATITI I POMOĆI IM!“ Samo par sekundi poslije, stotine i stotine kamenih kipova bili su postrojeni poput vojske na Savskom mostu. A na čelu kolone stajala je malena sova. Vikala je: „PRVO MORAMO OKUPITI OSTALE KAMENE KIPOVE S PROČELJA SVIH ZGRADA U ZAGREBU!!!“ Krenuli su prema Zagrebačkoj katedrali i tamo pokupili dva grifona. Zatim su se uputili prema balkonima zgrade u ulici kralja Držislava i okupili ostale grifone. Obišli su i sve kuće u kojima su se nekada nalazile tiskare, a na njihovim pročeljima stajali su zagrifoni. Kad su okupili sva kamena mitološka bića u gradu Zagrebu, mala sova odlučila je da su spremni za spas grada. Krenuli su prema Palmotićevoj ulici koja je jako stradala u potresu. Čim su stigli, u čudu su promatrali kako se u samo par sekundi gotovo cijela ulica urušila. Ni sami nisu znali od kuda početi. Odlučili su prvo očistiti najviše nastradale kuće i zgrade. Korak po korak... i očišćena je cijela Palmotićeva ulica. Svi kameni kipovi su skakali od sreće. Sretni, misleći da su gotovi krenu prema katedrali. Kadli katedrali fali pola tornja. Pa je li to moguće??? Odmah su se bacili na posao, ali ne ide, pa ne ide. Pre opasno je! Odlučili su da će na katedrali ostaviti porušeni toranj, bolje da se njime pozabave stručnjaci. Kasno navečer kad su očistili cijeli grad Zagreb, umorna kamena mitološka bića, polako su se počela vraćati svojim kućama. Sve je bilo mirno i spokojno i nitko nije očekivao da će se najedamput pojaviti slavni Ivan Meštrović i pitati ih žele li posjetiti njegov atelijer, počistiti ga i biti mu inspiracija za nove kipove koje će stajati na pročeljima u Zagrebu. Kamena bića u čudu su ga pogledala i ostala bez riječi. Malena sova progovori: „ POČAŠĆENI SMO VAŠIM POZIVOM, ALI NE ZNAM IMAMO LI VREMENA ZA TAKVO ŠTO, TREBALI BI SE VRATITI KUĆAMA!?“ Kipar Meštović je inzistirao. Malena sova na kraju je pristala, ali samo na jedan dan! Uputili su se prema Gornjem gradu. Kad su stigli, kipar im je prvo pokazao atelier. Kamena bića bila su zadivljena. Mrmljali su: „KAKO JEDNO OBIČNO LJUDSKO BIĆE MOŽE NAPRAVITI NEŠTO TAKO VELIČANSTVENO!“ Pomogli su mu očistiti atelier i dogovorili se da će Meštrović napraviti kip malene sove koja upravlja bagerom i čisti grad. Nakon kratkog vremena kip je bio gotov. Svi su bili oduševljeni, pogotovo malena sova. Odjedanput zemlja se ponovno počela tresti. Malena sova otvori oči i probudi se! „Pa zar je to sve bio samo san?“, iznenadi se sova. Pogleda oko sebe i shvati da potres nije bio san, ali sve nakon njega je. Uzdahnu i pogleda dolje. Pogled na ljude izmamio joj je osmijeh. Oni su složno pomagali jedni drugima. Ni izolacija ni potres ne mogu im ništa!!!!!!
JOŠ JEDAN ZANIMLJIV NASTAVAK PRIČE (NINA BAJS, 4.A, OŠ REMETE)
Poletjele su visoko u zrak, iznad svih zgrada. Ljudi i dječica su istrčali van iz svojih stanova u spavaćicama i piđžamama na ulice grada. Ništa im nije bilo jasno, u čudu su promatrale svu tu zbrku. Sve je bilo puno prašine, sa krovova su popadali crijepovi i urušili se dimnjaci. Sva sreća da je bilo rano jutro, ulice puste i bez prolaznika. Promatrale su lica ljudi, odrasli su bili jako zabrinuti, a djeca uplašena. Nije im bilo jasno otkud i pahulje snijega u proljeće!? Sve je bilo čudno tog jutra. Grad više nije izgledao kao dan ranije. Kružile su iznad grada u tišini. Svi znamo da su sove jako mudre. One su znale da će se sva pročelja popraviti, svi krovovi pokriti i svi dimnjaci izgraditi. Sve škole i muzeji će ponovno raditi. Sva lica u gradu će se ponovno smijati. Grad će opet biti živ.
