Rad Zrinke Šimičić Mihanović na festivalu, u suradnji s Galerijom Nano i CKIM
"TITRAJI" na GANZ NOVOM FESTIVALU, za CIKLUS MLADIH HRVATSKIH AUTORA
18. rujna
Teatar &TD – SEK
Ideja i koreografija: Zrinka Šimičić Mihanović
Plešu: Iva Hladnik, Ivana Pavlović, Zrinka Šimičić Mihanović
Glazbu skladao: Sven Pavlović
Tehnička podrška: Božidar Katić
Grafičko oblikovanje: Martina Granić
Fotografija: Jasenko Rasol
http://ganznovi2012.sczg.hr/zrinka-simicic-mihanovic-hr-titraji/
Ovaj rad nadahnut je razmišljanjima o percepciji plesa, o osjetima koji sudjeluju u toj percepciji, o kinestetičkoj empatiji, a onda i istraživanjima o aktivnosti zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni djeluju na razini osjeta, a ne tumačenja, i zato je empatija brža od racionalnog razumijevanja. Na toj razini razumijeva se i pokret.
Empatiju koju osjećamo i kinestetičko iskustvo koje dobivamo gledanjem plesača možda možemo objasniti djelovanjem zrcalnih neurona. Ali, je li u tom slučaju presudno iskustvo gledatelja, ili umijeće plesača, njegova / njena virtuoznost; drugim riječima, je li lakše povezati se s kretnjom kakvu smo i sami nekada napravili, ili s pokretom kakav je našem tijelu nepoznat i nije ga u stanju napraviti? Je li uopće presudno to što vidimo, ili je kinestetički osjet moguć i bez pomoći vizualnog osjeta? Kakvu ulogu u tom procesu ima glazba? I konačno, kakvo značenje svaki gledatelj upisuje u viđeno? To su neka od pitanja koja su nas vodila u ovom procesu.
„...tišina i zvuk te jedva primjetna vidljivost zaista dovedu gledatelje do opuštanja, do mira, do odmora od terora vizualnog doživljaja. Jedva primjetnim svjetlom tijela se dematerijaliziraju, a opet je njihova prisutnost, iako nevidljiva, drugim percepcijskim poljima itekako stvarna.“
© Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 27. ožujka 2012.
Projekt je realiziran u suradnji s Galerijom NANO i Centrom za kulturu i informacije Maksimir, a podržan je od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te od Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
