Razgovor Zagrljaj – zašto i kako s nekim (ne)razgovaramo vođen je nakon odigrane predstave o vršnjačkom nasilju Ne družite se s njom
Program ZAGRLJAJ – Zašto i kako s nekim (ne)razgovaramo? realiziran je u suradnji s maksimirskim osnovnim školama Vladimira Nazora i Ivana Filipovića, stručnim suradnicima, članovima Kazališne družineMaksimirci i njihovim roditeljima te gledateljima predstave Ne družite se s njom. Završni dio programa odvijao se 27. studenoga (srijeda) 2013. od 17-20 sati, u CKI Maksimir, Švarcova 18, u Zagrebu, a njime se obilježio međunarodni Dan prava djeteta (20. studenoga).
Razgovor Zagrljaj – zašto i kako s nekim (ne)razgovaramo vođen je nakon odigrane i/ili viđene amaterske predstave KD Maksimirci i Sanja Vlahović–Trninić Ne družite se s njom, (više Kazalište-KD Maksimirci) koja tematizira problem vršnjačkoga nasilja. Tako su u dvosatnom razgovoru, sudjelovali suradnici i gledatelji koji su predstavu ranije vidjeli.
Voditelj razgovora je bio psiholog Željko Vukobratović. Osobito zaanimljivo i poticajno sudioništvo u razgovoru imale su profesorice i pedagogice Sanja Vlahović-Trninić, Vlatka Stanić, Josipa Vučković, Ana Barač, te socijalna radnica, Vera Tumbri, predsjednik Frizbi saveza Hrvatske, Ognjen Livada i dr. sc. Zdenka Đerđ. U prethodno igranim trima pretpremijerama -16., 23. i 27. studenoga 2013. provedeno je anketiranje-istraživanje gledatelja, jedno za odrasle o (ne)zadovoljnom roditeljstvu, a drugo za djecu/mladež o (ne)zadovoljnom odrastanju. Na taj je način u programu sudjelovalo oko 500 sudionika.
Analiza istraživanja Željka Vukobratovića, pokazuje da prevladava zadovoljstvo s odrastanjem (72, 3 %) današnjih učenika viših razreda – njih160, iz tri osnovne škole – dvije zagrebačke/maksimirske Ivana Filipovića, Vladimira Nazora i II. OŠ Vrbovec, iz Vrbovca. Samo 5,2 % nisu zadovoljni sa svojim odrastanjem - iako je cilj zadovoljstvo svakog djeteta!
Preko 1/3 učenika viših razreda osnovnih škola, nisu imali neugodne situacije s drugim učenicima. Taj podatak ohrabruje, zbog sveprisutnijih stajališta o neprimjerenim verbalnim sadržajima s kojima učenici komuniciraju.
Današnja djeca najčešće doživljavaju psihičko zlostavljanje, 42,6 %, uz emotivno od 27,0 % čine preko 2/3 dok je nešto više od 20 % zlostavljano fizički (bar jednom), ili ukupno 13,5 % od ispitanih učenika. U usporedbi s dosadašnjim istraživanjima, ovaj podatak raduje, jer se često iznosi podatak kako je svako četvrto dijete zlostavljano.
Analiza pokazuje da 37,6 % učenika u situacijama zlostavljanja nisu tražili pomoć ni od roditelja, nastavnika, ni prijatelja. Zabrinjava povjerenje u nastavnike, gdje samo 14,4 % učenika bi se obratilo nastavniku u situaciji nepovoljnoj za njih.
Učenici imaju najviše povjerenja u prijatelje, a najmanje u sebe (samo 8,2 %). Kako su mogli odgovoriti s više ponuđenih odgovora, taj podatak svakako zabrinjava, u zaključku je analize.