SLIKOVNICA BEZ SLIKA

Voditeljima amaterskih kazališnih družina, prethodno educiranima seminarom Proces stvaranja kazališne igre – predstave, uređenjem multimedijske dvorane CKI Maksimir, pružila se prilika za susljedno predstavljanje svoga djelovanja široj javnosti. Iz objektivnih razloga (ograničena materijalna sredstva Organizatora), od 76 prethodno educiranih voditelja, u program obilježavanja 200. obljetnice rođenja H. C. Andersena Slikovnica bez slika (20. i 21. prosinca 2005.), uključeni su samo zagrebački voditelji te voditelji amaterskih kazališnih družina Gradu Zagrebu bližih županija. Voditeljice i osnivačice amaterskih kazališnih družina djece i mladeži, koje pojedinačnim i skupnim autorskim uratcima sudjeluju u programu Slikovnica bez slika, polazile su program seminara Proces u razdoblju od 2000. do 2004. godine. To su: Ana Blažinović-Kljajo (2002.), Vesna Prlić (2000.), Davorina Bakota (2001.), Mirjana Faltis (2002.), Milica Šepak (2003.), Sanja Vlahović Trninić (2003.), Marija Aščić (2004.), Ksenija Rožman / Anja Maksić (2002.), Tihana Fraculj i Željka Veverec (2003.). Namjera je organizatora da potakne njihovu izravnu i susljednu kazališno-amatersku suradnju, gostovanja, zajedničke kazališne programe i druženja članova kazališnih družina, mahom učenika, te učitelja, nastavnika i roditelja.

Izbor Andersenovih priča Slikovnica bez slika preveden je na hrvatski jezik s izvornika (Bajke i priče) u izvsnom prijevodu Josipa Tabaka (1986.). Priče iz ove knjige „za velike i male“ manje su poznate i rjeđe objavljivane. Priča Slikovnica bez slika posljednja je u istoimenoj knjizi. U njoj Mjesec Slikaru svakodnevno pripovijeda što je sve vidio i čuo na svom putu. Tako Andersenov Slikar slika / priča trideset i tri priče; o drhtajima divljeg labuda koji se nenadano odvaja od jata, pada u more i ponovno se sam uzdiže, do običnih svakodnevnih radosti i tuga djeteta, djevojke, zatvorenika, dimnjačara, jedne majke, ali i crkvenih svodova. Zbog otvorene forme i raznovrsnih sadržaja Andersenova se Slikovnica doimlje aktualnom, a time i nezavršenom, s jasnim zovom za nastavkom nizanja slika i priča iz ovovremenoga života. Ljubitelji kazališne umjetnosti – kazalištarci amateri kroz ovaj program svojim suvremenicima otkrivaju manje poznatog Andersena, bilo da polaze od njegove priče (ili njezinih ulomaka) ili samostalno oblikuju iskaze koje je čuo i vidio Mjesec zavirujući SADA i OVDJE u njihov životni obzor. Tako se u dvodnevnom programu javnosti predstavilo 12 lutkarskih i kazališnih igrokaza.

Pored zanimljivih i dobrih kazališnih uradaka koje su mogli vidjeti, program Slikovnica bez slika za mlađe gledateljstvo oganizira sudjelovanje u dnevnim lutkarskim i glazbenim radionicama, dok su se gledatelji zrelije dobi nakon dnevnih programa mogli pridružiti kazališnim razgovorima o sadržajima / problemima oblikovanima u  viđenim kazališnim igrama – igrokazima.