Prijave se zaprimaju do 22.12.2021.
Teatar Gavran traži mladog glumca za ulogu tridesetogodišnjeg mladića u predstavu “Glasnogovornik” autora Mire Gavrana, koju će režirati Mladena Gavran. Partner glumcu će biti Dragan Despot.
Potrebno je poslati dvije fotografije novijeg datuma, kratku biografiju i video-snimku monologa predstave “Glasnogovornik”. Poželjna dob glumca: 27 – 33 godine.
U obzir dolaze samo profesionalni glumci sa završenom Akademijom – studij glume, koji Teatru Gavran mogu dati prioritet za pokuse, te u slaganju termina od ožujka 2022. kada će biti prve izvedbe, pa sve do konca 2023.godine, što podrazumijeva i dvije ljetne turneje.
Uži krug audicije će se održati u prvom tjednu iza Nove Godine u Centru za kulturu i informacije Maksimir, Švarcova 18, Zagreb.
Prijave se zaprimaju do 22.12.2021. na e-mail adresu: info@teatar-gavran.hr
Formular za prijavu možete preuzeti ovdje.
Miro Gavran
GLASNOGOVORNIK
(drama)
Lica:
Boris Lasica ..................72
Petar Mandić ............... 34
Ulomak za audiciju:
PETAR: U šahu svi idu na pobjedu. To je smisao svake šahovske partije. A trebalo bi težiti ljepoti igre, iskušavanju svih puteva kombinatorike, a ne samo pobjedi... Prije dvije godine bio sam na međunarodnom turniru u Bratislavi i igrao sa jednim od najvećih poljskih šahista, Stanislavom Adamekom. Kao klinac sam proučavao njegove partije – igrao je drugačije od svih – nije se opterećivao pobjedom. Na tom turniru u Bratislavi dogodilo se da sam zadnju partiju igrao protiv njega, protiv svoga idola. Imao je očekivano otvaranje, igra se lijepo razvijala... negdje do tridesetog poteza bili smo izjednačeni... od tridesetog do četrdesetog on je počeo dominirati, a ja sam bio u defanzivi – moja pozicija na ploči je bila sve gora i gora, slutio se moj poraz... a tada – u četrdeset i drugom potezu Stanislav je napravio jedan veliki previd kakav rijetko čine vrhunski šahisti i praktički mi izručio svoju kraljicu. – Ali prije nego će povući taj potez on se blago osmjehnuo i kimnuo glavom kao da zna što čini. – U trenutku sam shvatio da on želi da ga pobijedim, a ja nisam želio pobjedu na taj način, nego sam predložio remi, a on ga je prihvatio... Tjedan potom otišao je na ranije dogovorenu operaciju i umro – nije se probudio iz narkoze. Otišao sam u Krakov na njegov ispraćaj i na karminama saznao od njegove kćerke da je godinama proučavao moje partije i o meni pohvalno pričao. Sviđao mu se način kako igram i rekao je kćerki pred odlazak u Bratislavu da bi žalio da ga ja pobijedim... Onaj njegov „previd“ uopće nije bio previd – poželio mi je pokloniti pobjedu... A ja po prvi puta u životu nisam želio pobijediti čovjeka koji je bio nasuprot mene... Nakon toga sam prestao ići na turnire. I dalje volim šah, ali ne natječem se više. Od tada cijenim gubitnike, cijenim ljude koji su spremni na poraz da bi druge učinili sretnima... Prije dvije tisuće godina jedan čovjek se pojavio i svojim životom i smrću poručio nam da su praštanje i milosrđe važniji od svega... Nakon Bratislave drugačije gledam na pobjede i poraze. – Postoje gorke pobjede i dostojanstveni porazi.