Okrugli stol u CKIM povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju
U Centru za kulturu i informacije Maksimir (Švarcova 18), 16. travnja 2013. održan je Okrugli stol pod nazivom „Izazovi i perespektive hrvatskog iseljeništva u EU“ na kojemu su istaknuti znanstvenici s područja sociologije, demografije, gospodarstva i povijesti govorili o izazovima i perspektivama hrvatskog iseljeništva.
Poznato je da se Hrvatska s preko dva i pol milijuna iseljenika i njihovih potomaka, te u odnosu na ukupan broj stanovnika, ubraja među "najiseljeničkije" zemlje Europe. Posljedica tako masovnog egzodusa je nepobitna činjenica da već stotinjak godina postoje dvije Hrvatske. Ta činjenica pokazuje da Hrvatska kao suvremena država mora poklanjati punu pažnju svim pitanjima koja se pojavljuju u odnosima između Hrvata u dijaspori i Hrvatskoj. To je važno istaknuti jer se nisu ostvarila predviđanja o masovnom povratku u Hrvatsku, dapače, Hrvatska je i dalje ostala migracijsko područje. Novi val iseljavanja uslijedio je u procesu hrvatskog osamostaljenja, hrvatskog obrambenog rata za neovisnost i poslijeratnog stanja u kojemu se Republika Hrvatska našla.
Sudionici Okruglog stola su se složili da se u tom kontekstu hrvatska posebnost odnosi na odlazak velikog broja mladih i obrazovanih koji u novonastalim okolnostima nisu vidjeli brzu perspektivu zapošljavanja ili primjerenog školovanja. Utvrđeno je da je takva pojava prisutna i u drugim zemljama, osobito novonastalim nakon 1990. Isto tako, u istom je razdoblju Hrvatska imala osoba više umrlih nego rođenih osoba.
Budući da već nekoliko generacija naših iseljenika živi izvan Hrvatske, sve su primjetniji elementi snažne integracije u zemljama u kojima žive sa znakovima asimilacije. Sudionici su se složili da su hrvatske nacionalne institucije u iseljeništvu bile i ostaju duhovni oslonac i potpora hrvatskom iseljeniku u tuđini, kutak domovine i znak veze s njom.
Isto tako su utvrdili da je domovinska politika prema iseljeništvu zapravo očitovanje političke volje hrvatskog društva i državnih vlasti za dobrom, odnosno još boljom suradnjom sa zemljama u kojima se nalaze hrvatski iseljenici. Iseljenici su, naime, onaj već utrti put te suradnje. Potrebno je analizirati oblike te suradnje jer iz iskustva znamo da su hrvatski iseljenici jedinstveni veleposlanici svoje domovine u svijetu i zbog toga moraju biti subjekti domovinske politike. Mora postojati stvarna mogućnost povratka iseljenika. Povratak znači ne samo vratiti se, nego i moći raditi u vlastitoj domovini i dobro živjeti.
Od Hrvatske se očekuje pozitivnije gledanje i djelovanje prema iseljenicima. Nažalost, istina je da je posljednjih godina povjerenje u stanovitoj mjeri narušeno, te da će trebati obostrano puno napora da se to ispravi. Sudionici Okruglog stola su se složili da je potrebno formiranje državne politike, odnosno strategije prema hrvatskim iseljenicima koja se neće mijenjati prema političkim programima političkog vrha. Još jednom je ukazano na potrebu rada na programu, kako surađivati s hrvatskim iseljenicima koji se neće vratiti u Hrvatsku. U tom vidu istaknuto je koliko je važno pomagati našim ljudima kako da se ne osjećaju tuđincima u inozemstvu.
U cilju unapređivanja odnosa s hrvatskim iseljenicima, Hrvatska bi trebala poduzeti neke konkretne korake.
Budući da u Hrvatskoj postoje različite ustanove i sadržaji za „strance“, tj. za druge narode, njihove jezike, kulture i civilizacije, kao što su studiji, istraživački centri, instituti, kulturne ustanove, klubovi, knjižnice, arhivske i muzejske zbirke itd., još više razloga ima da takve i slične ustanove postoje i za hrvatsko iseljeništvo i za Hrvate izvan domovine.
Na Okruglom stolu zaključeno je da bi trebalo osnovati:
1. Katedru hrvatskog iseljeništva – sa ciljem istraživanja, upoznavanja javnosti s problematikom, povezivanja i obrazovanja mladih istraživača i drugih djelatnika u iseljeništvu.
2. Knjižnicu hrvatskog iseljeništva – postoje dosad samo određeni fondovi u NSKZ, IMIN i nekim drugim lokalnim ili zavičajnim te knjižnicama.
3. Arhiv iseljeništva – postoji fond u HDA u Zagrebu, u nekim gradovima i privatnim zbirkama...
4. Muzej iseljeništva – nije nam poznato da li nešto postoji u Hrvatskoj
5. CENTAR hrvatskog iseljeništva koji bi obuhvatio sve gore navedene ustanove i dotadašnje institucije koje se bave iseljeništvom – u takvom istraživačko-kulturno-znanstvenom centru bile bi prije svega smještene i kompletne bibliografije, baze podataka, adresari, informacije i sl.
S obzirom na važnost i prioritet problematike hrvatskog iseljeništva, sudionici Okruglog stola složili su se da bi nužno bilo ustanoviti takve središnje institucije kako bi po ulasku Hrvatske u Europsku uniju Hrvatska mogla bolje iskoristiti potencijal kojega nudi njeno iseljeništvo.
Sudionici:
Dr. sc. Akrap Anđelko
fra Bebić Josip
Dr. sc. Čizmić Ivan
Dr. sc. Čapo Jasna
Dr. sc. Jurčević Josip
Dr. sc. Jurčević Katica
Dr. sc. Korada Mijo
Dr. sc. Mesarić Rebeka
Dr. sc. Pejić Marina
Dr. sc. Rogić Ivo
Dr. sc. Skoko Božo
Dr. sc. Sopta Marin
Dr. sc. Šakić Vlado
Dr. sc. Šterc Stjepan
Dr. sc. Tomić Hornstein Karolina