Crteži
Svakodnevica ljudskog života premrežena je različitim aktivnostima koje čine smisao i cjelovitost ovog bivanja na zemlji. Jedna od njih, ako ne i jedna od ključnih, jest dokolica. Dokolica, vrijeme bezbrižnosti, bivanja u trenutku, trenuci kontemplacije koje možemo i ne moramo dijeliti s drugima. Pradavni je to koncept koji je pod latinskom nazivom "otium" prvi puta spomenut oko 190 godine prije Krista. Tada Kvint Enije u svom djelu "Ifigenija" spominje dokolicu mudro izjavljujući da onaj koji ne zna koristitit dokolicu ima više posla nego što bi ga inače imao. S druge strane, Zhuang Zhuo, jedan od utemeljitelja Taoizma u Kini između 369. i 286. godine prije Krista predstavlja koncept xiaoyao jednakoznačan dokolici, odnosno otiumu. Riječ je, dakle, o univerzalnom konceptu karakterističnom za ljudski rod svih vremena i kulture. U zapadnoj umjetnosti od 17. stoljeća i s posebnim naglaskom na 19. stoljeće, ta je dokolica ponajbolje prikazana kroz različite žanr scene ponajboljih autora kao što su to Rembrandt, Vermeer i Manet.
Autorica Anamaria Pekšić temu dokolice upriličuje kroz vlastite crtačke cikluse. Ugledajući se na stare majstore i njihove vještine, ona žanr scene smješta u suvremeno doba, u svoju svakodnevicu. Studiozno promatrajući svoje prijatelje, njihove geste i interakcije zapravo promatra što dokolica danas uopće jest, odnosno što ona danas znači. Kako se ti trenuci transformiraju u aktualnom trenutku, ali i gdje se oni danas zatiču. Koristeći različite tehnike, od olovke, preko pastela i akvarela, ona bilježi puls vremena, suptilno osluškuje i uprizoruje. U njenim vještim crtežima prepoznajemo i trenutke vlastitog života i nešto zornije možemo uvidjeti koliko smo kao ljudi slični. Odnosno, koliko su trenuci kontemplacije i bezbrižnosti univerzalni svim vremenima, kulturama, klasama, rasama, rodovima, kao nadgradnja svakodnevice. Samo je jedna to od univerzalnosti koju smo prepoznali, a koja čini čovječanstvo time što ono jest.
Maja Flajsig
U Galerija Crta je 26. 10. 2022. otvorena prva samostalna izložbe Anamarie Pekšić.
"Ova je mini-serija crteža nastala prema uzoru na žanr-scene Johannesa Vermeera i Georgesa de La Toura. Za razliku od izravnog i provokativnog, ali opet tajanstvenog pogleda Djevojke s bisernom naušnicom, oči ovih likova zrcale se u nekom unutarnjem ogledalu o čijem odrazu možemo samo nagađati, a upravo je to ono što pobuđuje maštu i zanimanje promatrača. Što se tiče vještine i kvalitete izrade rada, kao i uvijek pokušala sam obratiti pažnju na svaku liniju i postići odmjerenu ravnotežu punina i praznina. Sve su tri poze neusiljene i prirodne, gledane gotovo voajerskim okom koje postaje dijelom intime pojedinca, ali u plemenitoj i dobronamjernoj želji bilježenja jednog trenutka koji protivno svojoj prirodi na ovaj način produžuje svoj vijek.", o svom radu piše Anamaria Pekšić.
Izložbu možete razgledati do 9.11.2022.
Radujemo se Vašem dolasku!
Veza na promo video.
Program je financiran od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.