Prva samostalna izložba Silvije Kranjec.
dEKOmpoziija
Oslikana tkanina već je u davnim vremenima zamišljena kao savršen spoj utilitarnosti i potrebe za ukrašavanjem, kao osnova za izradu odjevnih predmeta koji tijelu pružaju zaštitu omatajući ga. U potrazi za uzorcima, kreatori inspiraciju često pronalaze tamo gdje je već uspostavljena savršenost kompozicije: u prirodi. Naime, harmonija koju u oku izazivaju idealni omjeri prepoznata je i izražena još u srednjem vijeku kao Fibonaccijev niz, a prepoznavanje i produciranje savršenih struktura u omjeru zlatnog reza učestalo je u renesansi. I najveći umjetnici nastoje idealne omjere - koji spontano nastaju u prirodi - prenijeti u svoje kompozicije, na slikarska platna.
Prepoznajući te omjere – bilo intuitivno, bilo posve svjesno, autorica Silvia Kranjec poseže za prirodnim resursima. Uzorci biljaka u sebi sadrže famozni zlatni rez, ali i još jedan element koji itekako utječe na kompoziciju; riječ je o boji.
Prirodna bojila utjecala su na tijek povijesti mode. Esencija boje korištena je za stvaranje ravnomjerno obojenih većih površina platna ili za iscrtavanje uzoraka. U radovima Silvie Kranjec boja ipak uglavnom zadržava svoju lokalnost, ostaje vezana uz original iz kojeg potječe, ukazuje na njegovu vanjsku i unutarnju građu.
A rezultat su platna koja prenose kompozicije iz prirode, iz biljnog svijeta, ali i originalnu boju. Trenutak punine života biljke ostaje trajno zapisan na tkanini.
Kako zabilježiti taj trenutak životnosti? Prvi susret s radovima predstavljenima na izložbi navodi promatrača na detaljno istraživanje kompozicije sastavljene od otisaka biljaka, od cjelina koje u sebi sadrže harmoniju. Nizanjem tih cjelina nastaje gotovo slučajna slika u kojoj oko promatrača traži ravnotežu kompozicije u detalju, ali i u cjelini. Centralnog i dominantnog motiva nema, elementi su jednako vrijedni i podsjećaju na ornament. Ipak, izostaje pravilnost niza karakteristična za ornamentalno komponiranje. Platno je ispunjeno elementima čiju zakonitost nizanja tek treba pronaći, promatrač postaje aktivan, vođen oblicima i kolorističkim akcentima, uvučen u dinamiku kompozicije.
Čini se kao da su elementi iz prirode zarobljeni, uvučeni u platno, stopljeni s njime. I doista jesu. Iza gotovo filigranskih slika mnogo je minucioznog rada umjetnice, mnogo suptilnog promišljanja o estetici, ali i mnogo istraživanja koja zadiru u područje znanosti. Naime, nakon odabira motiva, nakon odabira biljke, sakupljeni organski materijal omata se tkaninom odgovarajućih svojstava, a zatim se smotuljci termički obrađuju u vodi ili na pari. Zato je potrebno proučiti - kako funkcioniraju biljke, gdje i kako u njima nastaje boja pa, prema tome, na koji način će se aplicirati na tkaninu i zadržati na njoj, koji materijali na koji način zadržavaju otiske iz prirode, kemijske reakcije koje nastaju pri obradi – i još mnogo faktora.
Iako autorica svjesno stvara uzorak – konačan rezultat predstavlja svojevrsno iznenađenje; otisak na platnu ujedno je i rezultat istraživanja bioloških i kemijskih procesa i predstavlja informaciju koja može uputiti – kako dalje. Otisak je začuđujuće vjeran originalu i oblikom i bojom, a nepravilnosti u razlijevanju boje predstavljaju informaciju više; upućuju na svojstva apliciranog predloška, ali i stvaraju novu estetsku kvalitetu. Često se pojavljuje i zrcalna simetrija, a dinamika je tu postignuta varijacijama – bilo zbog bioloških i kemijskih svojstava svih elemenata, bilo zbog tek prividne simetričnosti. Čini se kao da autorica cijelo vrijeme balansira na rubu kontroliranosti i nekontroliranosti procesa usmjeravajući estetiku u zacrtanom smjeru, ali i ostavljajući prostor za iznenađenja i nepredviđene rezultate. Jer, eksperiment predstavlja rizik, ali otvara nove mogućnosti. Ipak, jedno je sigurno: ponavljanje zacrtanog rukopisa i stvaranje platna na kojima je materijal iz prirode dekomponiran i postavljen u novi biološko-kemijski okoliš uz harmoničnu vizualnost – to nije slučajnost. Sve odaje vitalnu autoricu koja zna što radi, ali ne boji se iznenađenja. I možda svako sljedeće oslikano platno predstavlja iznenađenje i za umjetnicu i za publiku, ali kvaliteta kompozicije ne iznenađuje. Jer, kvaliteta nije slučajna pojava. A kada uz umjetnički senzibilitet postoji i upornost i sklonost istraživanju, vrlo je vjerojatno: svaki sljedeći korak biti će i korak naprijed.
Silvia Kranjec na početku je svog stvaralačkog puta, a nastavak doista intrigira.
Ksenija Foretić
"S obzirom na trenutne činjenice koje ukazuju da je moda među prvih 10 zagađivača planete, u dizajnu ove kolekcije tekstila pridružujem se Slow-Fashion pokretu koji budi sve više i više modnih dizajnera svjesnih smjera u kojem nas je odvela dosadašnja potreba za brzom modom i velikom potrošnjom odjeće i tekstila.
Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe.
Upravo zato cilj ove kolekcije je biti dio promjena prema održivom razvoju i ekološko prihvatljivoj modi koja je u isto vrijeme i društveno odgovorna.
Tekstili su 100% prirodnih materijala, oslikani Eco-print metodom, bez upotrebe kemikalija i umjetnih bojila, te obrađeni zero waste metodom. Svaka korištena komponenta je u potpunosti reciklirana.",...o svom radu piše autorica Silvija Kranjec.
Izložba je otvorena do 22.1.2019. do 12 sati.
Radujemo se Vašem dolasku!
Vaša Crta
Galerija Crta u partnerstvu sa nastavničkim odsjekom Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i osnovnom školom sudionicom realizira edukativne tematske likovne radionice galerije Crta.
Radionice se realiziraju tijekom školske godine kao popratni program galerije tijekom trajanja izložbi.
Ovdje pogledajte radove učenika.
Program je podržan od Gradskog ureda za kulturu i dio je programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2018. godinu.
