Pogledajte izložbu Paravan s dva kapka.
Paravan s dva kapka*
Dvjesto lica gleda nas sa zidova galerije. Susrećemo se oči u oči s frizom dječjih glava, u crtežu i akvarelu. Dominiraju figure reducirane na elementarno, lica na prvi pogled nespretna, energični linearizam ili ekspresivna upotreba boje - sve kvalitete već prepoznatljivog stila slikarice Marije Matić.
Izloženi ciklus zanimljivo je promatrati kao prve radove u kojima slikarica počinje tematizirati figuru. Od ovih crteža nastalih na drugoj godini Akademije, Marija sustavno razvija specifičan odnos prema ljudskom liku, od minijaturnih portreta i autoporteta, do monumentalnih Malenih s nedavne izložbe u Galeriji Studentskog Centra, primjećujemo da u svoje slikarstvo unosi poseban oblik introspekcije i istraživanja identiteta.
Iako se radi o seriji (auto)portreta, oni se ne vežu uz tradicionalno portretiranje, koje u reprezentativnom ili intimnom obliku prenosi određen stupanj fizičke sličnosti s modelom, a može uključivati i dodatne aspekte poput dokumentiranja vremena ili društvenog značaja, ili pak studije karaktera. Marijin je pristup subjektivan a ne dokumentaran. Za polazište uzima osobne fotografije, listajući stare obiteljske albume ne traži iznimno značajne događaje, upravo suprotno – privlače ju prolazne scene iz djetinjstva koje se ne urezuju u trajno pamćenje. Motive na koje nailazi Marija Matić provlači kroz svoj vlastiti filter, već u ranim studentskim radovima odmiče se od postavljanja lica prema akademskom učenju. Subjekt izdvaja iz konteksta, nema za cilj prikazati fizionomiju, već lice razvija na nedefiniranoj pozadini počevši od onoga što joj je najvažnije - očiju.
Tim procesom događa se distrozija forme, lica oslobođa od pretjeranog detaljiziranja, svodi ih na osnovne obrise, i u potrazi za primarnim oblikom usredotočuje se na svoje temeljno pitanje: što se krije iza paravana ljudskog lica, iza tih velikih očiju? Dolazimo do dimenzije komunikacije kao jedne od najvažnijih značajki radova ove izložbe. Ekspresija dječijih očiju, pogledi i geste koji zamjenjuju govor a daju naslutiti da se u njima razvija jedan poseban svijet, snažni osjećaji koje ovdje prikazana djeca još ne uspijevaju verbalizirati. No pitanje je jednako vrijedno i iz perspektive komunikacije odraslih - koliko često jedni drugima gledamo duboko u oči i zaista se pokušavamo razumijeti?
*Prema slici Slavka Kopača, Paravan s dva kapka, 1965.
Martina Marić
„U ranim mjesecima i godinama svojih života djeca koriste neverbalne znakove i geste kao način komuniciranja. Kad pogledam fotografije sebe u tim ranim danima prvo što primjećujem su oči - tako su ogromne bile, čini mi se kao da su sve vidjele. Kad smo tako mali, glave su nam velike a oči još veće, i drugi stalno gledaju u te naše velike glave i oči pokušavajući iščitati ono što nam je potrebno, saznati kako se osjećamo. Sad kao odrasla, shvaćam kako premalo jedni drugima gledamo u oči i trudimo se saznati kako se netko istinski osjeća.
I ovaj rad: mnogo velikih glava, mnogo očiju, neverbalnih gesti, to sam sve ja s drugima. Jer da nema drugih, moja bi glava bila samo jedan balon koji bi se brzo ispuhao.“ piše o svom radu Marija Matić
Vaša Crta
Galerija Crta u partnerstvu sa nastavničkim odsjekom Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i osnovnom školom sudionicom realizira edukativne tematske likovne radionice galerije Crta.
Radionice se realiziraju tijekom školske godine kao popratni program galerije tijekom trajanja izložbi.
Ovdje pogledajte radove učenika.
Program je podržan od Gradskog ureda za kulturu i dio je programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2018. godinu.
