Vjetrenjača sam što gleda u Sunce!
VJETRENJAČA SAM ŠTO GLEDA U SUNCE
Cijeli svijet je vrelo inspiracije. Na primjer jedna draga stara gospođa koja priča priču kako je morala sama kupiti materijal i sašiti si kostim za svoj prvi ozbiljan posao. I kako je gotovo zašila prste jer, eto, nikad do tog trenutka nije šivala. I kako ju je muž zadirkivao zbog toga, ali joj na kraju dana kupio toliko potreban kostim. Iz ljubavi. Kao podršku. I negdje u pozadini se nađe i jedan psić ili ručak koji gori ili samo šivaća mašina. Možda i vjetrenjača iz naslova ove izložbe. Naslov je posuđen iz pjesme Nikole MAdžirova i u jednoj rečenici utjelovljuje zaigranost i slobodu pretočenu u radove umjetnice Nikoline Žabčić. Ona promatra i upija svijet oko sebe; neposredno i neopterećeno. U središtu ove izložbe je demistifikacija: umjetnice i umjetnosti. Iako je umjetnost s jedne strane funkcionalna, aktivistička, medij djelovanja i progovaranja o društvenim problemima, ona je i intimna i introspektivna. Umjetnost je uvijek produkt umjetnika i njegovog ili njezinog osobnog svijeta. Taj se dio potom filtrira u umu umjetnika, analizira, pa ponovno sintetizira u intimno umjetničko djelo. Sukladno tome, rijetko kad je tema rada Nikolina Žabčić politički protest ili javni referendum; više ju zanima svakodnevica detalja i detalji svakodnevice. No u središte ove izložbe,ona smješta stvaranje pri čemu ključnu ulogu ima proces rada: od ideje, preko skice do gotovog djela. U fokusu je skica: ona je nositelj konačnog crteža. Umjetnica često polazi od krokija - s vremenom sve manje briše i prepravlja, već dopušta ilustraciji da prenosi onaj prvi iskonski odgovor uhvaćen u trenutku. Preuzimajući metodu automatskog slikanja ona dopušta umu da luta i ruci da pripovijeda konstruirajući obrise koji tek promatranjem i u asocijacijama postaju zaokruženo umjetničko djelo.
Njezin je rad kontinuirano učenje o svijetu i o sebi, o slobodi i o umjetnosti, pa onda i o tehnici. Na sebi svojstven način pomiče granice likovnog izraza te predstavlja svako djelo u tri verzije : kao skicu, digitalni crtež i akril na platnu. U maniri triptiha zaziva tradicionalnost procesa crtanja i slikanja u čijoj je bazi jasna linija koja evocira rad talijanskih renesansnih majstora. Ipak liniji kontrapunktira fluidnost boje koja nosi motive, oživljava ih i oslobađa. Pročišćeni postav također progovara o procesu učenja i rasta umjetnice. Temelj radova je igra. Radovi su domišljati, lepršavi i neopterećeni. Svaki rad reflektira umjetnicu samu, njezin karakter, svjetonazor i perspektivu. Vizualno prikazujući raznolike motive obilježene nepredvidljivošću, umjetnica stvara platformu za slobodnu interpretaciju, za maštanje i za igru.
Maja Pavlinić
"Budući da sam još uvijek studentica i moj proces učenja je tek u početku, pokušavam što više učiti time da isprobavam nove tehnike i materijale. Pretežito svoju sliku ili tek čisti crtež započinjem apstraktnim mrljama napravljenim od bojica ili akrilne boje te postupno kroz proces pokušavam naći, a zatim i prikazati prvu asocijaciju koju mi ta mrlja/mrlje daju. Većinom su to dječji motivi, nevinih tema, pomalo nadnaravnih koje asociraju, barem po mom mišljenju, na dječju maštu gdje je sve moguće. Crtež koji stoji ispod tih slojeva boje je nepravilan i razigran, ne podliježe uvijek pravilima anatomije ljudskog tijela. Crtež također upotpunjujem različitim kolažima, pretežito članaka iz novena koji daju dodatnu priču cijeloj cjelini.", o svom radu piše Nikolina Žabčić.
Vaša Crta
Program je podržan od Gradskog ureda za kulturu i dio je programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2019. godinu.
