JEFIMIJA KOCIĆ U CRTI

“- Koliko si stranica pročitao?
– Evo me na petoj.
– I još nisi uspeo da sebi dočaraš ono o čemu čitaš?
– Ne.
– Onda ti ne umeš da čitaš.
– Ma nemoj! Znam sva slova!
– Znati sva slova nije isto što i umeti čitati.”

 

Dijalog je ovo koji se nalazi na samom početku knjige za djecu „Vila Rosa“ Violete Jović koju je multimedijalnim pristupom, QR kodovima, ilustrirala umjetnica Jefimija Kocić u sklopu svog doktorskog rada. Naime, umjetnica kroz ove vrlo specifične ilustracije čini upravo ono što čitanje čini, odnosno što bi trebalo činiti – otvara portale u druge svjetove. Moć imaginacije u novijim generacijama prisutnošću vizualnih reprezentacija izrazito je oslabljena, što je jedna od centralnih tema „Vile Rose“. Međutim, to je fenomen koji se krenuo pojavljivati otkad je slike. Nepojmljivo nam je na koji su način ljudi doživljavali svijet oko sebe prije sveprisutnosti slike, bez ilustracije i fotografije. Ideje i mentalne slike su bile te koje su vladale, koje su postojale jedino u čovjekovom umu. Još od samih početaka postalo je jasno da čovjek mora pustiti te slike u realnost. Tako poznajemo slike u našem vizualnom okruženju još od paleolitika. Brojne su teorije o tome zašto su te slike nastale, no ono što sa sigurnošću možemo zaključiti jest to da su nam slike oduvijek bile potrebne kao sredstvo komunikacije – među nama, među nas samih i naših umova ili nekih drugih elemenata i pojava. Počeo se razvijati crtež, kiparstvo i slikarstvo. Bogovi su postojali materijalizirani u slici, kao i ljudi kojima je bilo potrebno dati spomen. Drugim riječima, vizualnih reprezentacija i dalje nije bilo mnogo. Pisana riječ je i dalje vladala imaginacijom. A onda je došla fotografija. Kako Walter Benjamin piše, umjetnička djela su onomad sadržavala auru koja je njihovim fotografskim reproduciranjem krenula nestajati. Vladavina slike je započela, a kulminaciju je doživjela uzletom digitalnih industrija i pokretne slike koja nam se danas doslovno nalazi na dlanu. Razvoj ljudske misli krenula je drugim tokom, i kreativnost imaginacije postala je ugrožena. To su uočile i Violeta Jović i Jefimija Kocić, koje su svoja djela posvetila senzibilizaciji najmlađih generacija. Imavši u vidu da ne možemo vratit vrijeme, Jefimija Kocić je ideju povratka pisanoj riječi povezala s multimedijalnim pristupom koji je trenutno mlađim uzrastima bliži nego svezak knjige. Knjigu „Vila Rosa“ ilustrirala je pomoću crteža – QR kodova koji skeniranjem prikazuju 3D pokretnu ilustraciju. Na taj način, QR kod je interaktivni most između dva sadržaja koji u mlađim generacijama potiče želju za istraživanjem svega onoga što se nalazi među koricama knjige. Uostalom, knjiga je dovršena tek interakcijom i skeniranjem QR koda mobitelom ili tabletom, što se nastavlja na ideju relacijske estetike Nicolasa Borriauda. Čitatelji, odnosno gledatelji su ti koji aktivno sudjeluju u umjetničkom radu jer su oni ti koji ga čine vidljivim. Komunikacija koja se odvija od teksta preko vizualnog koda pa do 3D ilustracije uzbudljivo je putovanje koje otkriva ono što je nevidljivo, a produbljuje ono što je vidljivo. Crteži Jefimije Kocić nisu samo ilustracije koje prate tekst. Jednako kao što su knjige portali u druge svjetove koji nas vode do nepoznatog, njeni QR crteži nas uz našu minimalnu intervenciju dovode do nečeg novog i nama neznanog. Stoga su ilustracije Jefimije Kocić vizualne reprezentacije mentalnih procesa koji se zbivaju u nama dok čitamo, dok percipiramo svijet oko sebe. One su brodovi kojima plovimo do nekih drugih mora, nekih drugih kontinenata, a na nama je samo da zaveslamo.

 

Maja Flajsig