Pogledajte Jaškine Bilješke, skice i crtice u Crti!
BILJEŠKE, SKICE I CRTICE
Izložba "Bilješke skice i crtice" izbor je iz opsežne mape elektroničkih radova koje su konglomerat raznih tema, motiva, pristupa, uvjetno rečeno tehnika te dosjetki, bilješki, otpočetih ciklusa i skica. Odabrani radovi spadaju u kategoriju crteža koji su primarno područje interesa galerije Crta.
Matrice u vidu datoteka formata 300dpi CMYK nametnule su se Danijelu Jaški kao prirodan medij izražavanja. Riječ je o malim formatima, digitalnim, instant radovima koji funkcioniraju kao finalna, konačna stvar s potpunim legitimitetom, a ne kao utjeha i surogat za monumentalnim platnima.
Umjetnik predano dokumentira izgubljeni svijet iz djetinjstva, zaboravljene krajolike koji s vremena na vrijeme sliče na slike iz Tarkovskyjevih filmova, a onda opet na nadrealne prikaze ili pak na razglednice iz budućnosti. Motivi sela, kućice sa slamnatim krovovima, narodni motivi na kojima prikazuje pomno izvezen ručni rad ćilima otvaraju se pred gledateljem u nostalgičnom prostoru koji se čuva još samo u kolektivnoj memoriji i pokojem zabačenom selu do kojeg betonizacija još nije doprla. Jaška vješto suprotstavlja te prizore modernim staklenim arhitektonskim ostvarenjima stavljajući ih jedne do drugih čime dodatno naglašava njihovu razliku.
Jedna od njegovih omiljenih preokupacija je prostor. Umjetnik za sebe kaže da je „opčinjen prostorom, poimanjem prostora, prikazivanjem, označavanjem, mišljenjem prostora“ te tvrdi kako „ne možemo misliti van prostora, ne možemo egzistirati van prostora, kršteni smo prostorom i iz njega ne možemo pobjeći“. Izučava ga kroz guste tvorevine oblaka ili tepiha čiju težinu slutimo kroz bezbroj poteza kojima plete zasićene prizore. Izučava ga kroz prozračnu, a opet travom bogato posutu livadu na kojoj žena vrši veliku nuždu donekle sakrivena većim travkama. Izučava ga na koncu i kroz minimalizam koji od nekoliko vjerno prikazanih moljaca postaje gotovo prazna površina s tek nekoliko crtica ili tek pokojom naznakom određene stvari ili bića. Pitanje prostornosti očituje se i u crtežima koji naliče na katastarske izvatke ili pojednostavnjene zemljopisne karte.
U svojim se propitivanjima o crtežu Jaška vraća na pitanje o tome što je dovoljno da bi se nešto nazivalo crtežom. Stoga ponekad, uz samo nekoliko poteza stavlja u donji lijevi kut naziv djela, a u donji desni kut svoj potpis i godinu kako bi omeđio prostor crteža, ispravio poneku „krivu“ kompoziciju.
Autor se fascinira i organima koje precizno i vjerno iscrtava potezima koji čine finu mrežu prokrvljenih žilica čovjekova tijela. Studiozno im se, kako kakav znatiželjan student medicine, približava i donosi ih pred promatrača. Crtajući motive tumora koje povremeno radi na poslu (veterinarska ambulanta) stvara „crtež za gubljenje vremena“ koji su kako kaže „inspirativni način crtanja za nešto što nije za gubljenje vremena“. Inspiriran je brojnosti i vrstama tumora, koji su sveprisutni i u životinjskom svijetu pa tako ne štede ni malene hrčke i tigrice, ispunjavajući im cijelu utrobu. Jaškin je interes prvenstveno njihova forma koja svojim plasticitetom, ali i svojom perfidnošću i surovošću može dovesti do podivljalog rasta i metastaziranja.
U vrijeme kada su standardi (još uvijek) video-art, ambijentalna umjetnost, performans i hiperrealističko slikarstvo, Danijel Jaška ne mari za njih i crta (između ostalog) pejzaže bezbrižno plagirajući, radeći kako sam kaže „kičerice“ kroz smijeh i uživanje.
Anita Ruso
*ODGOVOR NA PREDGOVOR
Izložba "Bilješke skice i crtice" kratak je izbor iz mapa elektroničkih radova koje su konglomerat raznih tema, motiva, pristupa, uvjetno rečeno tehnika; dosjetki, bilješki, odpočetih ciklusa, skica, iz čega se nastojalo izdvojiti ono što se tiče crteža, budući da je to područje interesa galerije, a što bi bio kompromis na koji autor pristaje.
Kako koricu kruha uzimam i od dizajna, matrice u vidu datoteka formata 300dpi CMYK su mi se nametnule kao posve prirodan medij izražavanja.
Riječ je o malim formatima, digitalnim, instant radovima koji funkcioniraju kao finalna, konačna stvar sa potpunim legitimitetom, (zašto se branim?) ne kao utjeha i surogat za nekim monumentalnim, platnima. Priznajem sam sebi da sam egoistična, sujetna, lažno skromna osoba, no što se tiče vizualnog izraza nemam potrebe zauzumati prostore velikim formatima, već hiperprodukcijom malih formata, ne zamarajući se pri tome vrijednošću/bezvrijednočću digitalne slike ili digitalnog tiska, medija; (kada bih to dao otisnuti u 2-3 primjerka, bile bi to grafike za brisanje dupeta, ili možda ne bi, ne znam, time se bave kolege) kao što je nekoć davno akril zamijenio uljane boje, tako je i elektronička pisaljka legitimno sredstvo izražavanja bez intencije da zamjeni ili oponaša crtačke ili slikarske medije, a glupo mi je zastupati i braniti blagodati računalnih programa u post-postmoderno apokaliptično vrijeme kad svi trljaju ekrane dok im pixeli hitaju aksonima.
Područje interesa, tema...; mogao bih nabrajati podosta, no:
Što se tiče prostora izučavao sam ga cijelo školovanje od malih ruku, u srednjoj (ŠPUD-unutrašnja arhitektura), pa na faksu, sad se samo zajebavam; rezimirajući, artikulirajući kroz zafrkanciju, minimalizam i pretjerivanja; mislim da je, što se prostora tiče, kroz teoriju i materiju već dosta rečeno, međutim opčinjen sam prostorom, poimanjem prostora, prikazivanjem, označavanjem, mišljenjem prostora, ne možemo misliti van prostora, ne možemo egzistirati van prostora, kršteni smo prostorom i iz njega ne možemo pobjeći. Postoji rad koji bukvalno predočava predhodnu rečenicu, no nije uključen u program. Još uvijek sam fasciniran pojmovima (kao što je prostor) i njihovim apstraktnim prirodama, fonetikom, morfologijom i mogućnostima. Bavim se i pojmom "točka", no budući da je galerija "Crta"... Možda radije napisati "jedna od", umjesto "Najveća mu je preokupacija..."
Oblak, veliki sivi - to bi bila karikatura grafizma, prije nego li promišljanje prostora, no možda je to presuptilno za razumijeti ikomu sem autoru. Ima jedan (1) kolega što to razumije. "Prostor" "...”po kojem pasu ovce" je također zafrkancija, malo očitija: bi li bilo tog prostora da nema tih nekoliko formi u obliku ovaca na tom formatu?
Molio bih vas, definirajte mi prostor. (Ponekad znam to pitati sugovornika) poglavlje, navod: "igra se mnoštvo djece na igralištu." ne bih spominjao perspektivu, bio bih oprezan sa tim pojmom, barem što se tiče navedenog rada.
Jedna od tema/motiva:
fasciniran sam nekim pojedinostima kao što je; povjesničar ili novinar traži neki dokument iz arhiva, a koji je imao oznaku tajnosti, dobije na uvid papir na kojem je >70% teksta cenzuriran. Najviše me inspirira njihova vizuala, a i apsurdnost toga.
Inspiriran sam legislativom uopće, apsurdnostima koje nam čine življenje tako slatkim.
između ostalog, Velika mi je inspiracija teorija umjetnosti s naglaskom na suvremenu umjetnost.
nostalgija za teoretskim kolegijima koje sam uživao slušati, bilo je to lijepo razdoblje - mladost; a i poslije. Malo je bilo smiješno učiti o slikarstvu iz crno-bijelih reprodukcija, no ipak tekst nosi sve.
Nastojim ne doticati se popularne tematike, barem ne izravno - odnosi se na socijalno. Neću reći da mi uspijeva.
Nezahvalno je nešto okarakterizirati van konteksta, npr. serija pejsaža/veduta doista djeluje slatko i naivno kada više nije u istom košu sa pornografskim kolažima, pixelima, eklektičkim trivijalnim sprdnjama i političkim detritusima nastalim (tobože) objesnim iživljavanjem zbog kojih bih mogao kazneno odgovarati. Da slatka su to sela.
U tekstu ne bih spominjao kolaže jer nisu predmet izložbe; biti će jedan ili dva možda, no sam kolaž nije od važnosti ovog teksta, važne su dvije do tri crte koje su sustanari u formatu.
Spominjao sam vam na kavi štošta, pa i aktove, no ni oni nisu predmet izlaganja, ma koliko ih želio crtati.
Što se tiče fraze "crtež za gubljenje vremena" odnosi se isključivo na motive tumora koje povremeno radim na poslu (veterinarska ambulanta) a koji su predložak za tumore koje radim i digitalno. Inspiriran sam brojnosti i vrstama tumora, koji su sveprisutni u humanom i životinjskom svijetu pa tako ne štede ni malene hrčke i tigrice, ispunjavajući im cijelu utrobu; interes prvenstveno kao forma, svojim plasticitetom, ali i svojom perfidnošću, surovošću i mogučnošću podivljalog rasta i metastaziranja.
"crtež za gubljenje vremena" je inspirativni način crtanja za nešto što nije za gubljenje vremena.
Tu ne spadaju i nebih volio da budu spomenuti u kontekstu izložbe, crteži nastali iz prometnih sredstava - vedute/pejsaži-krokiji, a za koje smatram da su - dovršeni - takvi kakvi jesu, formatom i vremenski određeni.
Što se tiče dijela teksta, navod: "crtač sabija svoje motive na medij ekrana..." mislim da ste me pogrešno razumjeli, jer mi medij, suprotno nego što navodite, ne omogućava da uvijek i svugdje po njemu crtam; po tom pitanju sam ipak old-school, postoji mjesto i vrijeme, Kutak sobe koji mi služi kao mali atelje/grafički studio kada sam u miru i tišini; ne crtam po ekranu, možda jednog dana, vrijeme gazi, tehnokratija ždere.
Dalje; nisam u nedostatku prostranih platna, bacio sam ih na glomazni odpad zbog nedostatka vremena, (kao što ste i vi bili u nedostatku vremena pa sam tekst dobio 8.3. iza ponoći, što nam ostavlja malo vremena, time i malo prostora); ponavljam nemam potrebu ili "snove" o velikim formatima, oni su moji povremeni izleti koji opet zadržavaju karakter malih formata.
Navodim: "što je sve dovoljno da bi se nešto nazvalo crtežom" riječ "sve" ne bi trebala imati mjesta u toj rečenici, pogotovo ne uz riječ "dovoljno" (ukoliko se bavimo minimalističkim promišljanjem crteža ili izraza)
Ne bih rekao da su naziv, paraf i datum preduvjet za postojanje, to je stvar fetiša, pretencioznosti i zajebancije, no ispravlja svaku krivu kompoziciju, pogotovo ako je potpiše autor kojeg sam veliki poklonik;
u ostalom, fetiš je i galerija, fetiš je i okvir slike, fetiš je i predgovor.
... no, tu ste na dobrom tragu, primjer tog minimalnog bi bio crtež "Dlačice".
"Motivi sela, kućice, ćilimi... " -lijepo, do onog dijela kada izazivam otpor promatrača, s time se ne slažem, "otpor" je presnažna riječ.
Poglavlje sa modernim staklenim arhitektonskim ostvarenjima i betonizacijom mi je prihvatljiv, ali svejedno smatram da je previše pozornosti dato toj temi, postoji i problem odlagališta otpada, Goli otok i drugi motivi kojima isto tako ne bih volio pridavati naročitu pažnju; nisam toliko angažiran koliko imam dojam da me želite prikazati. Sve su to crtice iz nekoliko mapa, osvrti, tek teme za djelovanje rukom u tmini noćne tišine, ah. ah.
Općenito mi se tekst čini odveć narativnim, no priznajem da vam nisam dao puno prostora.
"Organičke forme" - to vam je... pa ja tu doslovce crtam organe... Često puta me pri komunikaciji licem u lice uzimaju doslovce, jer naprosto vrlo rijetko, gotovo nikada ne podcrtavam sa "-šalim se." i sl.
Molio bih da u tekstu ne upotrebljavate, ili ako ste u mogućnosti što manje koristite izraze poput:
"inpulzivno i promišljeno", koristeći ta dva pojma zajedno, zapravo rado bih izbacio prvu rečenicu u cijelosti; "jedan umjetnički svijet", "osobni svijet", "intiman" "bezbroj detalja koji plijene pažnju", "neumorni crtač" (koristeći ta dva pojma zajedno), snovi o velikim formatima i slični snovi, "precizno i vjerno", "nebrojenim potezima", "izgubljeni svijet iz djetinjstva" "vješto" uz suprotstavlja, općenito riječ "vješto"
Volio bih da napišete nešto poput: "U vrijeme kada su još uvijek standard video-art, ambijentacije, performans, hiperrealistično slikarstvo, objekti, roboti, autora boli k... pa crta pejsaže..."
nemojte me shvatiti doslovce, premda je ovo točno.
(Pa ja tu između ostalog bezbrižno plagiram, radim kičerice, pljujem, smijem se, uživam!)
Premda mi je drago što ste naveli da po zvanju nisam slikar, svejedno bi navod možda trebalo izbaciti budući da će u deplijanu biti naveden životopis, a po zvanju sam akademski slikar-grafičar, (tako se dijelilo u moje vrijeme, valjda su to sada izbacili, pretpostavljam da ste mislili da mi piše samo grafičar). Možda da ipak ostavimo, ne znam, vi odlučite.
op.a. ha-ha
Danijel Jaška
*Nakon što je elektronskom poštom stigao predgovor povjesničarke umjetnosti Anite Ruso, Danijel Jaška je poslao Odgovor na predgovor. Ovaj (skriveno) duhoviti i suštinski tekst o Danijelovom radu priložen je deplijanu/katalogu izložbe. Uz nešto izmjenjeni predgovor (gore), nastao je i rad potaknut predgovorom, koji možete vidjeti na izložbi.
Izložbu možete razgledati do 22.3.2019. do 12 sati.
Radujemo se Vašem dolasku!
Vaša Crta
Galerija Crta u partnerstvu sa nastavničkim odsjekom Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i osnovnom školom sudionicom realizira edukativne tematske likovne radionice galerije Crta.
Radionice se realiziraju tijekom školske godine kao popratni program galerije tijekom trajanja izložbi.
Ovdje pogledajte radove učenika.
Program je podržan od Gradskog ureda za kulturu i dio je programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2018. godinu.
